Koji su najbolji izvori omega-3 masnih kiselina?

Mollers apple 1440x552px 082024
Definitivno i bez dvoumljenja, riba je najbolji izvor omega-3 masnih kiselina. Ali, nije svaka riba ista, ni po svojoj građi, ni po navikama u ishrani, pa tako ni prema sadržini hranljivih materija koju možemo da dobijemo uvođenjem ribe i drugih plodova mora u ishranu. U tabeli su navedene neke vrste ribe koje mogu dodati omega-3 masne kiseline vašoj ishrani. Veličina porcije za svaku navedenu vrstu ribe je 85 grama. Podaci o hranljivim materijama koji su navedeni u tekstu preuzeti su od Ministarstva poljoprivrede SAD. Prikazana tabela sadrži ukupan sadržaj DHA i EPA u sirovoj (termički neobrađenoj) ribi.
Vrsta ribe (porcija od 85 g) Sadržaj omega-3 (DHA + EPA)
Skuša 2,0 g
Losos (uzgoj, Atlantik) 1,7 g
Haringa (Atlantska) 1,3 g
Inćuni 1,2 g
Losos (divlji, Atlantik) 1,2 g
Bela riba 1,1 g
Tunjevina (plava) 1,0 g
Sardine (konzervisane u ulju, Atlantik) 0,8 g
Plava riba 0,7 g
Kalifornijska pastrmka (divlja) 0,5 g
Ono o čemu se dosta govori i piše kad je u pitanju ishrana bazirana na ribi jeste sadržina žive… Naime, neke ribe imaju veći nivo žive od drugih. To su obično vrste riba koje jedu drugu ribu, ribe predatori, jer njihova tkiva brže akumuliraju živu baš zbog njihove ishrane. Neke od vrsta ribe sa najvišim nivoom žive uključuju i kraljevsku skušu, ajkulu, sabljarku. Sigurno je da je dobijanje omega-3 masnih kiselina iz hrane uvek najbolji izbor, ali za one koji jednostavno ne mogu da ispune preporučeni unos ribe na sedmičnom nivou, suplement može biti dobra alternativa. Kvalitetni dodaci ishrani na bazi ribljeg ulja su odlična zamena za ribu u ishrani i zbog toga što njihovom upotrebom znate tačno koliko ste omega-3 masnih kiselina uneli preporučenim dnevnim unosom. Ipak, kada su riblja ulja u pitanju, tu je uvek i problem ukusa… Nije malo ljudi koji ne mogu da podnesu ukus ribljeg ulja u ustima. Brend Möller’s je ponosni dobitnik nekoliko nagrada The Superior Taste Award koje dodeljuje The International Taste Institute iz Brisela, a kada je u pitanju dodatak ishrani Möller’s Omega-3 ulje (čiji je osnovni sastojak prečišćeno ulje jetre bakalara), možete da birate ulje sa prirodnom aromom limuna, zelene jabuke ili mešanog voća, popularni tutti frutti. Bilo koji od ovih ukusa da izaberete, možete biti sigurni da obezbeđujete svom organizmu kvalitetne omega-3 masne kiseline iz prirodnih izvora. Studije su pokazale da omega-3 masne kiseline smanjuju rizik za nastanak aritmija, snižavaju nivo triglicerida, usporavaju razvoj ateroznog plaka i snižavaju krvni pritisak. Potencijalni povoljni fiziološki efekti su i: snižavanje krvnog pritiska, antiinflamatorno i antitrombotsko delovanje. Pored EPA i DHA iz omega-3 masnih kiselina, Möller’s Omega-3 ulje ulje sadrži i vitamine A, D i E, koji doprinose normalnom funkcionisanju imunog sistema.

Ulje jetre bakalara ima dugu istoriju u narodnoj i tradicionalnoj medicini u severnoj Evropi. Sveža jetra bakalara se vekovima smatra delikatesom u Škotskoj i Norveškoj, a bila je cenjena kao lek mnogo pre nego što je apotekar Peter Möller 1854. osnovao Möller’s i izumeo modernu metodu za ekstrakciju svog lekovitog ulja. Njegova posvećenost i vera u zdravstvene koristi zlatnog ulja, bogatog omega-3 masnom kiselinom, kasnije je dovelo do otkrića i vitamina A i D koji su dodali kvalitet njegovim proizvodima.

 

Čuvena zelena Möller’s bočica se nije mnogo izmenila još od vremena kad je utemeljivač preduzeća. Peter Möller bio jedina osoba koja je smela da ih puni, čime se jemčio kvalitet sadržaja. Danas, firma ORKLA ASA koja stoji iza Möller’s proizvoda i dalje posluje prema viziji utemeljivača, tako da je ideja vodilja razvoja proizvodai u XXI veku poboljšanje ljudskog zdravlja ispravnom prehranom i tačnim informacijama.

Ulje arktičkog bakalara koje se nalazi u Möller’s proizvodima ekstrahuje se duž obala Lofotskih ostrva, u predivnom prirodnom okruženju, gde se ljudi više od 7.000 godina bave ribolovom atlantskog bakalara. Svake godine od januara do aprila, arktički bakalar (lokalnog naziva skrei) pliva stotine kilometara sa severa, iz područja polarnog leda do Lofotskih ostrva u Norveškoj, gde neki od njih daju završe i u čuvenim Möller’s proizvodima.

Ulja jetre bakalara se na severu Norveške proizvode za lokalnu potrošnju još od 230. godine, a služe i kao roba za trampu. Upotreba ovog tečnog zlata u medicinske svrhe je prvi put zabeležena u Mančesteru, kada ga je 1789. dr Darbey primenio kao lek protiv reumatizma.